TOŠE u meni...

vrijeme je prolazilo....al otkad si otisao i ono je stalo....TE SAKAM NAVEK!!

____Tošine izjave____



" Site nie luge sme povrzani so nekoja srebrena zicka so svojata dusa".

" Decata se dar od Boga ne mozam da ne i se raduvam.Koga i da se so mene znam deka
me cuvaat."

" Toa se luge na koja im se dopaga mojata pesna ne mi treba obezbeduvanje!"

" Mnogu gi sakam tie sredbi- Mojata publika toa sum jas!
- Tie mi davaat zivot , sila i zatoa ne cudete se na mojata energija !
Zatoa sum sreken!"

" Veruvam vo BOGA i edinstveno nemu mozam da mu se zablagodaram za darot koj
go imam . Zatoa sto ova sto go rabotam go gledam kako misija sto toj ja izvrsuva preku mene.
Jas sum samo marioneta ........sto ima poveke da se kaze!"



"Jas ne vikam deka sum cveke za mirisanje..i jas imam ponekagos kiksovi zarad toa sto sam ziv covek...znaci nesum niti bezgresen,niti sum svetec niti sum angel daleku sam od to..."

"Nek mi Bog čuva ljude koji me slušaju i muziku i inspiraciju..."

"Jas sum roden vo gradče koe e opkruženo so šuma i parkovi koi tvrdam deka se dobri i odlično deluvaat na zdravjeto na lugjeto. Mnogu često posakuvam i Skopje bar malku da ni nalikuva na Kruševo. Moj sovet i apel e sto pomalku zgradi a poveke parkovi zošto so sigurnost eden den ke se zadušime vo skopskite smogovi i zestini osobeno vo letniot period."

" Ova mi e najubavit provod na celiot svet!
Veruvate li deka ovie koncerti pred koi imam najmnogu trema, domasnite koncerti ... najmnogu trema i najgolema odgovornost; veruvate li deka mi prodolzuvaat zivotot... i taka ... i taka ...
I koga ke me prasaat zosto go pravam ova ...?
E zaradi ovie koncerti ... i ziveam i rabotam, zaradi vas
... I ja predstavuvam Makedonija onaka kako sto znam, se nadevam deka go pravam toa dobro !



Tempo koje mi namece karijera je paklen. Prije 3 sati sam se vratio iz Sarajeva,nisam mogao hodati i pricati.Ali na vratu ili nos,vakav ili onakav,vazno je da sam stigao i sad cu da vam dam moje posledne kapacitete.Baterije punim ovdje,na sceni,s vama,vi mi dajete energiju.Vasi ogromni broj pokazuje da ste humani i da nasi put je zajednicki.

"SVAKA ALI SVAKA ZENA NA OVOM SVETU ZASLUZUJE DA U OCIMA BAR JEDNOG MUSKARCA U JEDNOM TRENU, U JEDNOJ SEKUNDI, PA MAKAR TO BILO I SAMO JEDNOM U ZIVOTU, OSETI DA JE NAJPOZELJNIJA ZENA NA SVETU I AKO MI CEO ZIVOT PRODJE U TOME ZNACU DA GA NISAM UZALUD POTROSIO."



Kakvi su vaši planovi za budućnost ukoliko uspijete da se probijete na svetskom tržištu?
- U mom životu velike promjene neće biti. Nastaviću da bavim onim što najviše volim, muzikom, poštovaću svoju publiku, koja me je dovela do toga. To mi je dovoljno. I, da, pomagaću kome budem mogao. Meni je nezamislivo da neko ko može da nešto pruži onima koji imaju malo ili nimalo, zatvara oči i ne pruža ruku.

Izgled albuma prepušten njegovim fanovima....Možete glasati na sljedeće linkove....

www.mmm.com.mk
www.planet.si
www.siol.net
www.index.hr
www.sarajevo-x.com
www.svetplus.com

Glasanje traje do 20.12. 2008 godine.

Prijedlozi:









Za nešto više od mjesec dana, 25. januara, na dan kad se rodio makedonski pjevač Toše Proeski, u prodaji će se pojaviti njegov posljednji album namijenjen stranom tržištu.

Album će istovremeno izaći u šest zemalja: Makedoniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori, a do ljeta naredne godine i u brojnim drugim evropskim zemljama.

Iako je Toše odradio sva naporna snimanja u studijima u Irskoj, Jamajci, Londonu i Štokholmu, nije nažalost stigao odabrati omot za svoj strani album na koji je potrošio stotine radnih sati.

Uz saglasnost Fondacije koja nosi Tošino ime, menadžerica Ljiljana Petrović i produkcijska kuća Award, odlučili su odabir covera prepustiti Tošinoj vjernoj publici.

"Tošin glas uvijek je bio presudan u odabiru omota svih njegovih albuma. Nažalost, izlazak najvažnijeg albuma u karijeri nije doživio, zato smo odlučili Tošin glas u odabiru omota dati njegovoj publici i fanovima, jer upravo zahvaljujući njima on i dalje kroz svoju muziku živi u stotinama hiljada domova", kaže Ljiljana Petrović.

Predložena idejna rješenja za cover albuma bit će u srijedu u 10 sati ekskluzivno objavljena istovremeno na po jednom odabranom portalu u nekoliko zemalja u kojima je Toše svojim koncertima punio dvorane. Hrvatska će publika idejna rješenja covera moći pogledati na Index.hr, u Sloveniji na portalu siol.net I planet.si, u Makedoniji na portalu mmm.com.mk, u Srbiji na svetplus.com, a u Bosni i Hercegovini na portalu Sarajevo-x.com.

Čitatelji portala moći će ekskluzivno pogledati sva četiri predložena idejna rješenja od kojih će jedno biti odabrano za omot Tošinog posljednjeg albuma. Uz komentar, prijedlog, pohvalu ili kritiku, moći će dati i svoj glas za jedno od ponuđenih rješenja. Zbir glasova čitatelja svih portala odlučit će koji će omot 25. decembra krenuti u štampu.

"Sigurna sam da bi se Toši ova ideja da publika aktivno učestvuje u stvaranju njegovog albuma jako, jako dopala. Odabrani cover će na neki način biti poklon od njegove publike za 28. rodjendan koji bi proslavio 25. januara. Tog dana kada će se album naći na tržištu šest zemalja, u većim gradovima širom Makedonije, Hrvatske, Srbije, Slovenije i BiH osvanut će i 500 bilboarda. To je poklon uspomeni na Tošu od svih nas koji smo imali čast sarađivati s njim", rekla je menadžerica.

Kao prvo bih želio da se izvinim javno svima koji su mi se javili
i tražili izjavu na dan tragedije, i koje sam grubo otjerao, da ne kažem gdje.
Želio bih da naglasim da mi je bilo mnogo teško i krivo, pa nisam imao na koga da udaram osim po novinarima. A možda i nisu trebali u tom momentu da uporno zvone telefoni i da traže izjave.
Danima su mu svi kao neki bliski prijatelji i saradnici javljali, pa ne znam jel dobro što pišem tekst, jer me mogu protumačiti kao još jednog „prijatelja“ koji privlači pažnju. Mnogo mi je teško bilo dok sam gledao što se desilo i nadam se da će ljudi prestat raditi to što rade. Zaista nije fer...


Međutim imam i ja da kažem nešto za Tošeta i da se pozdravim sa njim, ovako sa distance, jer nisam imao hrabrosti da napravim što sam trebao. Priznajem da nisam skupio snage da odem na pogreb, međutim nadam se da mi je oprošteno. Ipak s druge strane, s prijenosa od „Makedonske Televizije uspio sam da vidim da je mnogo naših kolega bilo prisutno u grčevitom plaču i suzama, da su hrabro i dostojanstveno smogli snage da odu i isprate ga. Ja, eto nemogodoh.
Za vrijeme moje saradnje sa Tošetom Proeski, na nekoliko kompozicija što ih otpjeva, radio sam kao aranžer, producent, ton majstor, programer, studijski muzičar, kompozitor...Pojavio sam se kao muzički producent na tri njegova, od ukupno sedam albuma, pa se nadam da je ova činjenica dovoljna da se ubrojim među one koji su ga poznavali. Dani i noći su prolazili u beskonačnim snimanjima, editovanjima, miksanjima, biranja dobrih, brisanja loših vokala, mnogo napora i mnogo, ama baš mnogo smijeha.
Toše je bio mnogo smiješno, zabavno i nemirno dijete. Uživao je da mi zazvoni na vrata studija, koja bih otvorio i ne bih vidio nikoga, onda bih pogledao iza vrata a on bi stojao tamo i na sav glas dreknuo BUUUAAAA i raspametio me, a onda poslije se valjao po zemlji, kao posljedica face koju bih ja napravio u tom momentu. „E moram da te slikam jednom kako se izbezumiš“, govorio bi mi.
Tada sam se ljutio na te jeftine fazone, a sada...ko zna šta bih dao da još jednom doživim taj „strah“. Barem još jednom da vidim onaj izraz lica.


Onaj, kao kad se pojavi na početaku spota za hendikepiranu djecu, držeči malo slatko dijete u rukama. To je lik koji ću cijeli život da pamtim. E to je izraz lica koji sam gledao pri svakom našem susretu. Isti ovaj izraz koji je imao kada je, u sred snimanja najkomplikovanijeg refrena, znao samo da se nekontrolisano trgne od mikrofona, radosno da se približi prozoru i da mahne nekome, onako kratko dlanom, kao da ga zove...
Iz početka nisam shvatao da daje znak mojim malim komšijama da dođu u studio, umjesto da vire kroz prozor. „Ej nemoj se ljutit, al da vidiš po prozoru kako su poredane glave jedna do druge, kako prave maglu na staklu i ti bi napravio isto“, govorio mi je Toše...
Kako bih se mogao ljutiti. Djeca bi bila toliko radosna, sigurno bi i Djeda Mraz bio ljubomoran
I normalno onda bi se to sve pretvorilo u žurku sa mnogo presretnih klinaca i klinceza, svi zacrvenjeni od radosti, pa bi slijedilo premijerna prezentacija u smislu: „Tino, aj pusti im da vide da li im se dopada“, pa fotografiranje, i mnogo, mnogo, mnogo ljubavi. Zaista mnogo!


I tada bi se moj studio pretvorio u dječije igralište, gdje je bilo 10-12 djece, i jedan presretan i nemiran klinac maskiran u tijelo odraslog pjevača..., i jedan totalno „raspekmežen“ producent.
Gledao sam i nisam vjerovao kolko je bio ovisan od ljubavi koju mu iskreno davaše djeca.
Djeca bi otišla s uvjerenjem da nema više virkanja kroz prozore, a mi smo ih morali ubijediti da ćemo sutra opet da se družimo u isto vrijeme, pa produžimo naš posao.
Još dugo poslije bi mi djeca dolazila na vrata studia, svaki dan da mi požele Dobar Dan...ali i da pitaju da li je tu Toše. Zatim slijedi pitanje: „A, kad će da dođe?“...i tako nekoliko mjeseci, svaki dan, nekada i više puta dnevno! Nešto neviđeno
Nekad su postojale dileme, da li ovo što radimo u momentu liči na nešto, ili je totalno bez veze sa životom, pa će se ljudi smijati. Teško je da se bude objektivan u tom momentu.
Stao bi pred mikrofon da proba pjesmu da otpjeva, i nakon tri minute snimanja bi mi uletio u režiju, da me pita na šta liči to što je otpjevao, ne dozvoljavajući mi ni da zatvorim usta od oduševljenja. Nekako sam imao sreću na vrijeme da se ne zanesem, da ne isproba novu katu na meni, kao što je redovno radio na Ljiljani. Dovoljno je bilo da pogledam njegov biceps i da ga taknem, što ga je nerviralo mnogo. Nije volio da ga zovem Čak Noris. Tad sam rizikovao da osjetim majageri. Al ljiljana nije imala te sreće, i nailazila je na bliski moment „tekvando raspoloženja“, ali je to uvijek završavalo jakim zagrljajem, umjesto udara. Ja sam se valjao sa bolom u stomaku od smijeha, a Ljilja bi rekla: „Jao, jao ubićeš me jednog dana.“
Bilo kako bilo, to se podrazumijeva, morala je da izdraži cijelu katu. Mnogo ga je voljela i jednostavno mu nije mogla reći „ne“. Radila je za njega sve što je tražio od nje. Išli su po burek u 3 ujutru ako treba. Mnogo veselih momenata se dešavalo u ovom podrumu.

Onako, od puste dosade za vrijeme mojih pauza za cigaru, nekad i do 5 ujutro smo znali zajedno da prevrćemo tekstove pjesama koje smo radili, ako neko odluči da napravi prepjev. Tako „Po tebe“ ispade kao „Potrebe“, „Pratim te“ se pretvori u „Kratim te“. Tako nastade i „Poljsko smeće, češka puška, livadsko đubrivo, molika na žar, švedska masa...“
Znao je da upadne sa stolice od smijeha kada bih mu ja zapjevao moju verziju od „Slonče vo tvoite ruski koski“ i da ne ostane ravnodušan na vic sa „boškata“ koja pjeva „Vo kosi da ti spijam“.
Mnogo je volio da se smije, mnogo često se smijao i mnogo zarazno je bio taj smijeh, uspijevalo mu je da se svi okolo njega smiju, pa i da ne shvate zbog čega se smiju. Toliko je bilo zarazno.
Eto takav bješe Toše, nasmijan, nemiran i veseo.
Njega ću se uvijek sjećati sa osmijehom. Njegova pozitivna energija neće nikada prestati da zrači.

In Memoriam Toše Proeski: Gubitak koji se ne može nadoknaditi

Prošla je godina dana otkada je postjugoslavenska popularna kultura ostala bez svoje najveće nove zvijezde – Toše Proeski više nije na pozornici, tamo gdje je najviše volio biti.

Prošla je godina dana otkada je postjugoslavenska popularna kultura ostala bez svoje najveće nove zvijezde – Toše Proeski više nije na pozornici, tamo gdje je najviše volio biti, ali ostao je u prodavaonicama CD-ova, na majicama i sličicama te u sjećanju jako, jako velikog broja ljudi.

Smrt nije pretjerano romantična stvar. Ma koliko popularna kultura voljela svoje mučenike, prerano i šokantno izgubljene mlade nade i talente, pronalazak 'besmrtnosti kroz umjetnost' uvijek će biti nešto što se može slaviti samo s udaljenosti.

Poštapalice poput 'umri mlad i budi lijep leš' zvuče dovoljno 'fora' da su se potezale bezbroj puta u posljednjih 50-ak godina tragedija, ali ta mantra ne može promijeniti činjenicu da bi obitelj, prijatelji i obožavatelji radije ostarjeli s predmetom te poštapalice, nego bez njega.

Toše Proeski otišao je premlad. U eri odlazaka velikog broja ostarjelih legendi, nestao je na putu da i sam postane legenda, tj. postavši jedan od onih kojemu je smrt stvorila taj status, umjesto da je dobio priliku nastaviti uživati u samostalnoj gradnji puta, piše Velimir Grgić za tportal.

Tako je do danas, godinu dana nakon što je svijet ostao šokiran upalivši vijesti 16. listopada 2007. te saznavši za katastrofu na autocesti, Toše uistinu postao iskonskom legendom post-YU popa, koja je iz srca Makedonije doletjela ravno na majice hrvatskih djevojčica.

Toše Proeski, jedan od fenomena tranzicije, prije nego je postao balkanskim Jamesom Deanom i Elvisom, bio je tek mladi pjevač iz Makedonije.

Rođen 25. siječnja 1981. godine u Prilepu, Toše je počeo pjevati još kao klinac, a prvi je festivalski nastup, prije nego će se posve razviti u ono što volimo nazivati 'festivalskim pjevačem', odradio 1996.

Tri godine i pokoji festival kasnije, objavljuje svoj prvijenac 'Negdje u noći' ('Nekade vo nokta'), tada još samo kao makedonski popstar u usponu. Ali uspon je bio brz i Toše evoluira u najvećeg teen idola u zemlji.

Izvoz se konačno dogodio 2002, kada pjesme hvataju korijenje u Srbiji, Crnoj Gori i BiH, a potom i u Hrvatskoj i Sloveniji.

Počeo je snimati i na engleskom (za svoj humanitarni rad i pomoć djeci postao je UNICEF-ov poslanik dobre volje, snimivši 2004. i himnu organizacije 'This World'), a nakon Eurosonga 2004, kada je osvojio 14. mjesto s 'Life', njegov se status na tinejdžerskoj pop sceni cijelog Balkana rapidno uspinjao prema samom vrhu.

I dok je tek koju godinu ranije Toše bio samo još jedan pjevač s 'bliskog istoka', do 2004. je postao fenomen koji korespondira s publikom iz najudaljenijih krajeva regije.

Suradnja s Tonyem Cetinskim u 'Lagala nas mala' dovela ga je i do hrvatskih mobitela, što ga je s konačnim izdavanjem albuma na hrvatskom jeziku ('Dan za nas') pretvorilo i u fenomen broj jedan ove države, u kojoj je u dvije godine prodao nekoliko desetaka tisuća CD-ova.

Toše se toliko udomaćio u Hrvatskoj da je postao jedini inozemni pjevač s osvojenim Hrvatskim radijskim festivalom, a Antonija Šola napisala mu je i najveći hit 'Srce nije kamen', najizvođeniju pjesmu na hrvatskim radijskim postajama 2006. godine.

'Igra bez granica' njegov je posljednji (sedmi) album izišao 2007, godine u kojoj se zvijezda ugasila taman kada su je glazbeni astronomi počeli ozbiljnije proučavati. Dana 16. listopada 2006, oko 6.20 na autocesti Zagreb-Lipovac, Toše Proeski našao se u prometnoj nesreći – menadžerica i vozač preživjeli su udar njegova Volksvagen Touarega u teretni kamion. Toše nije.

Naravno da su se u međuvremenu pojavile i teorije zavjere – je li Toše bio ubijen? Za sada ne znamo, ali pisanja nekih medija ukazuju na to da je makedonska policija ozbiljno shvatila optužbe o oštećenjima na vozilu, a koje bi vozača Georgija Georgijevskog mogla osloboditi svake krivnje.

Hoće li rješenje misterija nestalog putnog računala i senzora za sudar dokazati da je u pitanju zločin, a ne nesretan slučaj? Tko to zna.

Čak i ako nikada niste osobno upoznali mladog pjevača pa ni aktivno slušali njegovu glazbu ili shvaćali čemu tolika strka oko svega, nikada niste i nećete moći osporiti da je momak imao glaščinu za koju bi mnogi prodali dušu, kao ni to da se radilo o čovjeku koji je imao sve razloge za biti arogantna pop zvijezda hranjena energijom iz pumpanja vlastitog ega, iako je sve te zamke uspio izbjeći s lakoćom ostavši jednostavno pjevač zaljubljen u pjevanje.

Fanovi možda i imaju CD-e i mp3-ce, ali prava tragedija leži u tome da Toše više nikada neće moći raditi ono što je iskreno i najviše volio. Mikrofon je ostao usamljen na stalku, a moderni Balkan i dalje čeka iole dostojnu zamjenu.

i sve se ponavlja....po dobrom starom.....pomalo ustajalom pravilu....budim se....jos jedan mjesec od tvog odlaska lagano lebdi tu iznad mene.... znam taj put je bio onaj cije je ime "PUT BEZ POVRATKA".... i oprosti....ne zelim da te vratim....ostani tamo negdje....a vidjet cu te....kad vrijeme dopusti....

Humanitarne akcije.....

Toše human

Pop zvijezda Toše Proeski i mobilni operater "Kosmofon"ce raditi na humanitarnoj akciji za skupljanje finansijskih sredstava za petnaestogodišnjaka Blagojče Najdovski iz Kruševa.Mladom Kruševčanu je hitno potrebna hirurška intervencija u Beogradu,zbog opasnosti od gubljenja vida na lijevo oko.Porodica Najdovski ne moze da obezbijedi potrebna sredstva za operaciju.
Toše Proeski,poznat po njegovim postojanim humanitarnim aktivnostima,pozvao je svoju publiku da se uključe i u ovu akciju.

Toše šanker u "Alibi"

Pop-zvijezda Toše Proeski apelira na javnost da mu se priključi u humanitarnoj akciji za pomoć sedamnaestogodišnjoj Ljupki Talevskoj.Mladoj Kruševčanki hitno je potrebna operacija očiju u Moskvi.Na svim svojim nastupima Toše će skupiti sredstva za pomoć Ljupki.
Večeras,on će biti šanker u skopskom caffe-u"Alibi",a bakšiš što dobije ići će za Ljupkinu operaciju.

Ljupka Taleska
"Za mene Toše će uvjek biti živ. Uvjek kad poglednem u svjetlinu, beskrajno sam mu zahvalna, jer da nije bilo njegove humanosti, možda bi živjela u mraku. Zato ču vječno nositi uspomenu o njemu", kaže 19-godišnja kruševčanka Ljupka Taleska.
Za porodicu Taleski iz Kruševa su nezaboravne pomoč i podporu koje im je dao Toše i neizmjerno su zahvalni jer bez njegovu humanost, Ljupkin vid bi možda bio još više pogoršan.
"Presađivanje rožnice oka u poznatoj ruskoj bolnici "Fjodorov" za nas je bila preskupa operacija. Ne bi mogli skupiti novac. Vjest o mog problema i problema moje porodice se brzo proširio kroz Kruševo i tako je stigla i do Tošeta. Odmah se je angažovao da nam pomogne. Donacije je obezbeđivao preko akcija koje je organizirao sa njegovim drugovima i kolegama niz skopskih kafića gdje je i sam, u ulozi kelnera, privlačio mlade", kaže Ljupka.
"Vjest o nesreči saznali smo u Moskvi. Nemam rječi sa kojima bi mogao opisati bol koju smo osjetili. Primjetili su je i ljudi oko nas. Pitali su nas što se dogodilo jer su nam lica odjednom potamnela", raskazuje Ljupkin otac, Tome Taleski.
Još kao učenice sedmog razreda Ljupkin vid je bio oštečen, a to su prvo primjetili učitelji, jer je ona imala problema u pračenju nastave.
"Alarmirali su moje roditelje da iz table ne mogu prjepisati pravilno i tačno šta je napisano. Započeli su pregledi i konsultacije sa doktorima iz Bitole, pa u Skoplju gde su utvrdili da imam keratokonus-ispupčenu rožnicu i da bi bilo najbolje njeno presađivanje na oba oka da se uradi u moskovskoj bolnici "Fjodorov".
Prva intervencija je bila pre dvije godine, a presađivanje rožnice drugog oka se dogodilo ova godine, u oktombru, u periodu kad se dogodila fatalna nesreča u kojoj je poginuo Toše. Vidjeli smo sliku sa strašne nesreče na internetu u Moskvi i nismo mogli vjerovati da je istina i da Tošeta više nema", kaže djevojka sa suzama u očima.
Ljupka dodaje da je Toše za nju bio drug jer on nikada nije zaboravljao kad dođe u Kruševu da se druži s njom. "Takav je bio Toše. Nikoga nije zaboravljao, a njegova porodica je kontaktirala sa našom. Gubitak je prevelik ne samo za našu zemju, Balkana, već za cjelog svjeta, jer Toše je bio momak sa zvjezdanim glasom, simbol dobrote i čovječnosti koju bi širio svugdje".
Devetnaestogodišnja kruševčanka kaže da je tek ovih dana sanirana infekcija oka nakon druge operacije. "Nisam mogla zaustaviti suze i najvjerojatnije se zbog toga pojavila infekcija. Još uvjek osječam bol što ga neču opet sresti da mu se zahvalim za to što je uradio za mene, na način kakav sam željela. Nisam stigla reči mu: Toše, iskreno ti se zahvaljujem", kaže Ljupka.


Toše je ulozio 9.000 eura u dječiju bolnicu-"Kozle"

Toše Proeski i njegov sponzor "Kosmofon"ulozili su 9.000 eura za renoviranje djecije bolnice u Kozlama,izjavila je menadzerka Ljiljana Petrović na jucerasnjoj press-konferenciji u hotelu "Holiday Inn".
Novac je skupljen od humanitarnog koncerta "Sa muzikom za zivot",sto se odrzao lani u decembru u Univerzalnoj sali.
"U bolnici,koja nije renovirana 40 godina od kako je izgradjena,nemamo normalne uslove za rad.Sada je promijenjena električna instalacija," izjavila je doktorica Nada Uzunska.


Hendikepirani Stefče Stefanov (22) je sjedio pored televizora i nije mogao da vidi da je na ekranu njegov prerano preminuli prijatelj, ali je sa zanosom slušao njegov milozvučni glas.

Slijep sam i nikada nisam vidio Tošu, ali zamišljam njegov anđeoski lik, kaže 22-godišnji Stefče Stefanov, štićenik Zavoda u Demir Kapiji, kojem je Toše jednom pjevao za rođendan. Radnici Zavoda kažu da je Stefče slomljen od tuge zbog smrti Toše, kojeg je očekivao da mu ponovno dođe na rođendan.
- Svi u ustanovi smo svjesni da Toše više neće doći ovdje da nam uljepša časove kao onda kada je došao na Stefčetov rođendan. Tada je u Zavodu bio praznik. Popularni pjevač nije zaboravio datum rođendana našeg štićenika o kojem je prethodno bio informisan na humanitarnom koncertu u Skoplju. Od koncerta je prošlo nekoliko mjeseci, a mladić sa božanstvenim glasom nije zaboravio da dođe u Demir Kapiju- kažu zaposleni u Zavodu.
Sinoć smo posjetili štićenika Stefčeta u Zavodu. Sjedio je pokraj tlevizora i nije mogao da vidi da je na ekranu njegov prerano preminuli prijatelj, ali je sa zanosom slušao njegov milozvučni glas.
- Kada je dolazio, donio mi je poklone i kasete. Zajedno smo pjevali, a sa nama su pjevali i moji drugari i učiteljice – prisjeća se Stefče rođendana kojeg je proslavio sa Tošom. Njegova omiljena pjesma je „„Ангел си ти“
- Slijep sam i nikada nisam vidio Tošu. Zamišljao sam ga, kako ga i sada zamišljam, sa plavim očima i bijelim licem. Ali, zato sam ga slušao. I ja sam pjevač i želim i ja postati slavan kao Toše – iskreno je izrekao svoju želju Stefče.
U Zavodu kaži kako Tošina muzika nikoga nije ostavila ravnodušnim i kako su se svi su se ponosili njime. Održao je dva humanitarna koncerta za njih i oni su mu beskrajno zahvalni na tome. Vaspitači/odgajatelji kažu kako Toše, za razliku od nekih političara koji su posjetili Zavod, nije bio na rastojanju od štićenika i nije oklijevao da ih zagrli i poljubi. Volio sam ga kao brata – rekao je Ali Turkijan, koji od prevelike boli više nije mogao reči ni riječ.
Zaposlenici Zavoda su se prisjetili i posjete predsjednika Borisa Trajkovskog, nekoliko mjeseci prije njegove tragične smrti. Od njega je štićenik Stefče zatražio da mu pošalje pozdrav za rođendan preko radija, sa pjesmom „Morska Zvijezdo“ od Toše. Trajkovski mu je ispunio želju. Preko radio-programa, za svoj rođendan, Stefče je dobio pozdrav od predsjednika i željenu Tošinu pjesmu.
U Zavodu kažu kako je Trajkovskom i Toši bilo zajedničko to što su bili omiljeni u ovoj ustanovi. Ali baš ti najomiljeniji ljudi su otišli iz života ove djece bez pozdrava...


Mala Milena
Mala Milena bila je teško bolesna. Kao beba je imala karcinom na karlici, a onda su joj od citostatika otkazali bubrezi. Tako je ostala stalno vezana za krevet i bocu kiseonika.
- Jednom prilikom, imala je samo tri godine tada, gledala je televiziju kao i obično jer nije ništa drugo ni mogla iz kreveta i ugledala je Tošeta. Pevao je na koncertu. Tužno je zaplakala i rekla: „Jedina mi je želja da jednom i ja odem na njegov koncert, pa posle mogu da umrem“. Mnogo smo se rastužili. Nismo znali šta da kažemo. Za roditelja je to strašna rečenica, a ona tako mala... - i sada, mnogo godina posle tog događaja, tužno priča otac Branko.
Posle kratke pauze, nastavlja da prepričava neverovatan događaj kako je Toše saznao za to. Oni su, naime, ispričali prijateljima koja je Milenina životna želja, a ovi prijatelji su opet svojim poznanicima u kafiću prepričavali. Slučajno je Toše baš tog dana prolazio kroz Negotino i tu u kafiću saznao kako je jednoj teško bolesnoj devojčici želja da upozna njega. Istog momenta se raspitao gde je njena kuća i krenuo tamo.
- Toše se pojavio na našim vratima. Nikada nećemo zaboraviti taj dan. Skamenio sam se od uzbuđenja i nisam mogao da izgovorim ni reč. I Milena je zanemela, a odmah zatim je počela da vrišti od sreće, skočila sa kreveta i povukla sa sobom i crevo od boce. Ne obazirući se na to, skočila je Tošetu oko vrata. To je i za nas bilo kao u bajci, a kamoli za nju - priseća se Branko.
Od tada je svraćao kod njih kad god je mogao. Tačnije, svraćao je kod male Milene, i gde god bi se ona zadesila, pošto se zbog bolesti „seljakala“ po bolnicama, on se pojavljivao.
- On je njoj ulepšao život. Dao nam je svima smisao. Milena ga je zvala na mobilni čak i dok je na koncertima. Jednom je direktno sa koncerta na trgu u Skoplju otrčao u bolnicu da je vidi jer ga je ona nazvala. Ona je umrla u sedmoj godini, 2000. Od poznanika smo čuli da bi Toše kad god prođe kroz Negotino svratio na njen grob - kažu Milenini riditelji, koji iako imaju sina Vaska, kažu: „Pre tri dana izgubili smo sina“. (TOŠE)


bolesna djevojčica
2003 godine sam vozio moju 8 godisnju unuku u Skoplju na kliniku (bila je veoma bolesna). Prije nego sto smo se ukljucili na autocestu Veles-Skoplje primetili smo Toseta kako pravi pauzu pored puta.Zaustavio sam auto i od njega zatrazio autogram za moju bolesnu curicu.On je dosao do mog auta,dao joj autogram na zdravnoj knjizici,poljubio je u celo i sa svog vrata skinuo crveni sal i omotao joj ga oko vrata i pozeleo brzi oporavak. Moja je unuka danas otisla u skoli sa istim crvenim salom koji joj je TOSE darivao prije cetiri godine Takvo SRCE Gospod nikogas ne zaborava. POCIVAJ U MIRU !!!

godina......tako tuzna....vrijeme prolazi tako stvarno....
sve je tako okrutno.....jos mi u usima zvoni one tvoje rijeci sa posljednjeg koncerta: "ne mozam da vi opisam kako izgleda odovde.....namozam da vi opisam...."

Nadam se da je lijepo....tamo gore u oblacima


poklanjam ti tvoje zvjezdano nebo

Ostale su tvoje pjesme....tvoj osmijeh.....tvoj glas....ostala je bezmjerna ljubav prema tebi u srcu.... Neki ljudi su stvoreni za vise stvari....Necu da kazem mozda, nego ZNAM da si to bio TI.....



Moje srce te nikad nece prestati voljeti....mozda i zivim u proslosti ali bolje lijepa proslost nego gorka sadasnjost.... Kratko je svo vrijeme ovog svijeta da te prebolim.....

Pjevaj Toše....pjevaj zauvijek

Život je kao knjiga koja se piše sa novim danom, ostavlja stranice kao uspomene koje blijede, ali se ne mogu izbrisati. A zadnje stranice opisuju trenutak smrti. Tako je jedan život ugašen, a ostao je trag u sjenci dragih osoba koji sa vremenom ostaje u tami daleke prošlosti.



Tošini roditelji Nikola i Dominika Proeski ne skidaju crninu. Prošla je godina dana od smrti makedonske zvijezde, a njegova soba u rodnom Kruševu pretvorena je u muzej. Tošina majka ne zna kako potisnuti silnu bol.
- Sa suprugom sam ljetos posjetila Izrael kako bismo pronašli sina. Svugdje smo ga tražili, ali njega nema - shrvana je.
Tošina sestra Dori iz kuće izlazi dva puta na dan, i to kad s majkom Dominikom ide na grob.
- Otkad je umro, nismo uključili televizor. Ne izlazimo jer se bojim da ne čujem njegove pjesme. Otkad je umro, nisam čula njegov glas - plakala je majka, koja nije bila na koncertu u Skoplju.
Među 45.000 njegovih fanova od obitelji su bili samo nećak Kristijan i šogor Slaven Ristevski.

Ministarstvo kulture Republike Makedonije i zaklada "Toše Proeski" 5. listopada organiziraju veliki humanitarni koncert na Gradskom stadionu u Skopju, na isti dan i istom mjestu na kojemu je Toše, koji je oduvijek bio poznat kao skromni glazbenik mekog srca, prošle godine održao svoj posljednji veliki humanitarni koncert.



Na spektakularnom koncertu u čast makedonske pop zvijezde tragično preminule 16. listopada u prometnoj nesreći na hrvatskoj autocesti pjevat će 25 najvećih zvijezda s područja bivše Jugoslavije, među kojima će svoje mjesto naći i poneki ugledni inozemni glazbenik.

"Ovim koncertom ispunjavamo posljednje tri želje Toše Proeskog - prva je bila da Gradski stadion bude dupkom pun gledatelja na humanitarnim spektaklima, druga je da se njegovim albumom izdanim na engleskom jeziku promovira u svijetu Tošina rodna Makedonija, a treća  želja bila je sreća njegove obitelji, koja tek treba odlučiti želi li se eksponirati u svijetu", rekla je bivša Tošina menadžerica, Liljana Petrović.



Pripreme za koncert u Skopju već su u tijeku, a prema riječima Ljiljane Petrović, organizatori koncerta svakodnevno primaju pozive najvećih glazbenih imena s područja bivše Jugoslavije. "Nažalost, toliko glazbenika se javilo koji bi htjeli sudjelovati da ih jednostavno nećemo moći sve primiti. Izvjesno je da će u Tošinu čast nastupiti grčka zvijezda Ana Vissi i Leonita Vukmanović, koja će otpjevati pjesmu 'Čija si', koju je 2003. godine napisala za Tošu. 'Sobu za tugu' otpjevat će Ivan Plavšić, inače poznati srpski novinar i glazbenik, koji će Tošinoj obitelji uručiti nagradu 'Veliko srce'", dodala je.
Naime, Toše i Ivan su planirali da urade zajedničku pjesmu, međutim, u toj namjeri ih je spriječila sudbina.



Ljiljana Petrović će se ovom prilikom prvi put poslije Tošetove pogibije pojaviti na nekom javnom skupu.
- Ja sam rekla da sam završila sa estradom, ali ću se uvijek rado odazvati svim humanitarnim akcijama. To sam obećala i Ivanu Plavšiću, tako da uvijek može da računa na mene - rekla je Ljiljana Petrović.

Koncert će u Srbiji prenositi TV Pink, a RTS-ov Dnevnik će se direktno uključiti u ovaj događaj.



Kamen-temeljac na godišnjicu smrti

Kamen-temeljac spomen-kuće u Kruševu biće postavljen 16. oktobra, na godišnjicu smrti Tošeta Proeskog. Kuća će se zidati po projektu koji je osvojio prvu nagradu na međunarodnom konkursu za izbor idejnog rešenja koji je raspisao Ministarstvo kulture.

Ti si isao svuda gdje si mogao! Sada mi dolazimo sa svih strana da bismo videli tebe.."

Ova recenica, uklesana na mermernoj knjizi koja stoji na grobu Toseta Proeskog, oslikava danasnje Krusevo-trista dana poslije smrti jedne od najvecih muzickih zvijezda Balkana.
Svakog dana stotine ljudi obilaze mesto gde pociva tragicno nastradali pjevac, pale svece i mole za njegovu dusu. Poruke napisane raznim jezicima, koje se nalaze svuda oko groba, svjedoce da su neki od njih presli i po nekoliko stotina km da bi odali postu omiljenom pjevacu.

Na Tosetovom grobu nikada nije pusto, cak ni nocu kada je ovo mesto osvjetljeno sijalicama koje podsjecaju na zvjezdano nebo, na beskraj.

njegovo zvjezdano nebo na posljednjem koncertu

Posjetioci uglavnom sjede na drvenim klupama i nijemo posmatraju Tosetovu vjecnu kucu.
Mjestani Kruseva su nekad sa radoscu i nestrpljenjem iscekivali da njegov dzip udje u grad, a sada se mole za njega iznad grad. Ne prodje dan a da ne odu na Gumenje, gdje pociva mladi Tose. Kazu- bio je spasitelj, a to je i ostao.
"Krusevo je zazivjelo posto je Tose postao zvezda.

Ponovo je pocelo da se prica o ovom malom gradicu...Ljudi su dolazili da vide njegovu kucu. I sada dolaze, i to u mnogo vecem broju, ali da bi vidjeli gdje pociva. Nikada nije bilo toliko ljudi u gradu...", komentarisu sugradjani Proeskog.
Ispred njegove kuce je tiho. Oni hrabriji ulaze unutra, dok drugi ostavljaju njegove najblize da za njim tuguju u miru. Ipak jedna Tosetova zelja se ostvarila. Put do manastira Sveto Preobrazenje, ciju je izgradnju zapoceo pokojni pevac, je napravljen. To je nesto sto je on najvise zeleo i o cemu je sanjao. Iako se crkva i manastir jos uvijek grade, vozila se vec sada krecu u ovom pravcu. U nezavrsenoj crkvi se vec uveliko pale svijece.

kamen koji je poljubio u dokumentarcu

Ikonostas jos nije gotov, ali to kao da niko ne primecuje, jer se svi okupljaju oko stola na kojem stoji Tosetova fotografija.
U Krusevu vise nema praznih panoa. Svi su ispunjeni likom velike zvijezde. Svuda se vidi njegovo lice:

....Tošine slike u Kruševu....
Na Gumenju, na ulicama, u izlozima, prodavnicama, buticima, kaficima..I svuda se jos govori o njemu, o "osvajacu nebeskih granica i najdrazem andjelu".

--------Aki Rahimovski--------


Nacional: I pokojni makedonski pjevač Toše Proeski bio je poznati humanitarac. Bili ste jako bliski s njim, nedostaje li vam?
-Teško mi je pričati o tome, bio mi je kao sin. Opet, zahvalan sam za trenutke koje sam podijelio s njim. Sjećam se, jednom me zamolio da otpjeva pjesmu "Jesen u meni", koja mu je bila najdraža pjesma. Srce moje,naravno da može, odgovorio sam. Dobio je nagradu na jednom makedonskom festivalu, a meni je pripala čast da mu je predam. Tom smo prilikom zajedno otpjevali tu pjesmu, zbog čega mi je neizmjerno drago. Prošle smo godine oboje nastupali na Hrvatskom radijskom festivalu, nakon čega smo zajedno putovali u Skoplje i putem smo puno razgovarali. To je bio
moj zadnji susret s njim. Njegova me smrt šokirala. Svašta se događalo nakon njegove smrti. Puno toga mi se nije svidjelo, a ne vjerujem niti da bi Tošo to odobrio da je živ. Neki ljudi su se šlepali uz njega,uzimali su blagodati njegovog rada. Ja to nazivam lešinarenjem. To ne bi ni hijene radile, kojima je to u prirodi dato kako bi preživjele.

Bilo je žalosno gledati kakav su spektakl od njegove smrti napravili novinari sa svojim bombastičnim naslovima i degradirajućim tekstovima. Tošo je bio skroman i talentiran i puno toga je učinio za Makedoniju. U Skoplju su ljudi na dan njegova sprovoda na jedan trg donosili cvijeće i palili svijeće, i svima je na usnama bila rečenica: "Umro nam je anđeo". Poznajem njegovu obitelj, no nismo u kontaktu.

--------Esma Redžepova--------


SAN: Kako danas Makedonija nakon više od pola godine od nesreće izgleda bez Tošeta Proeskog?

-Svaki dan bez njega je bolan. Svaka sekunda. Ne prođe ni dan, a da se ne sjetim njegovog lika. Makedonija se bori. Najteže je njegovim Kruševljanima. Oni su neutješivi. Nedavno je napravljen muzej u njegovu čast. Ubrzo ćemo pokrenuti incijativu da organizujemo i humanitarnu organizaciju koja će nositi njegovo ime. On je to zaslužio. -kaže Esma.

U Dubrovnik sam došao jer sam to obećao Toši Proeskom prije dvije godine na Jamajci. Na žalost, nismo se sreli u ovom predivnom gradu da bismo se dogovorili o njegovom drugom inozemnom albumu, kako smo tada planirali, ali morao sam održati obećanje i došao sam –u augustu, sa snimljenim albumom i prijedlozima za drugi album, iako znam da on nikada neće biti snimljen-kaže Andy Wright, 46-godišnji britanski skladatelj i glazbeni producent, koji je u svojoj bogatoj karijeri pjesme, među ostalim i za Britney Spears, Simply Red, Luciana Pavarottija i Andreu Bocellija, a prije dvije godine preuzeo je brigu i o makedonskom pjevaču. Wright je stigao u Dubrovnik 9. Augusta. Na aerodromu ga je dočekala Tošina menadžerica Ljiljana Petrović. Susret je bio vrlo dirljiv. Čvrsto su se zaglili i zaplakali. Oboje su u tom trenutku pomislili na susret u Kingstonu i na vrijeme provedeno u studiju na Jamajci, gdje je karijeru započeo i sjajni reggae muzičar Bob Marley. Nakon nekoliko minuta su se sabrali i zajedno otišli u dubrovački hotel Excelsior, gdje su se sljedeća tri dana podsjećali vremena provedenog s Tošom, ali i razgovarali o promociji njegova albuma na engleskom jeziku u septembru.


Tošu sam prvi put čuo u aprilu 2006. u Londonu. Upoznao nas je britanski skladatelj i producent Brian Tyler. Sreli smo se u studiju Metropolis, u kojem je kasnije snimljena većina pjesama za album kojim je Toše trebao započeti internacionalnu karijeru. Sjajno je pjevao, odlično izgledao i nisam mogao vjerovati da taj mladi čovjek naprosto nema manu. Tyler, koji je bio Tošin menadžer za svjetsko tržište, pozvao nas je obojicu u kuću svog oca na Jamajku da u miru skladamo nekoliko pjesama i pokušamo ostvariti suradnju-prisjeća se Wright. S Tošom su na Jamajku otputovali i menadžerica Ljiljana Petrović i makedonski producent Lasto Nikolovski, izvršni producent svih Tošinih dosadašnjih projekata. Odsjeli su u predivnoj vili u kojoj je bio i studio. Sve je bilo vrlo svijetlo, bijelo, pogled iz vile također je bio neponovljiv, i zaista nije mnogo trebalo za inspiraciju. Toše i Andy Wright dohvatili bi se gitare i klavira već prije doručka i „u istom tonu“ nastavili i cijeli dan. Odnosno, cijeli tjedan. Njihova „tropska“ suradnja rezultirala je četirima pjesmama- „Beautiful for me“ , „Glide“ , „Separate Way“ i „Forever“ – za koje obojica potpisuju glazbu i stihove i koje su nakraju s ostalima s albuma snimljene u Londonu u studiju Metropolis. Iznimka je pjesma „Aria“ duet s Giannom Nannini snimljen u londonskom studiju Olympic, u kojoem su svoje stihove snimali i Jimi Hendrix te grupe Led Zeppelin i Rolling Stonesi. A pjesmu „Hardest thing“ , snimljenu u Irskoj, za Tošu je napisao engleski skladatelj Wayne Hector.


London i Jamajka trebali su označiti početak Tošine inozemne karijere – kaže Ljiljana Petrović. –Cijeli album bio je završen u proljeće 2007. U londonskom studiju te su se pjesme još dorađivale tijekom ljeta, a 22. Oktobra trebali smo se ponovo svi naći u Londonu i potpisati ugovor koji bi omogućio da se Tošin album nađe na svjetskom tržištu. Na žalost, Toše je poginuo šest dana ranije. U tuzi i boli koja je zadesila Tošinu obitelj i mene, nitko nije mogao razmišljati o tom albumu. Tek početkom ove godine smogla sam snage nastaviti realizirati planove koje smo si Toše i ja zacrtali. Tošina smrt mnogo je toga promijenila. Brian Tyler u međuvremenu je izgubio i dogovorenog izdavača za taj album, ali u pregovorima je s nekolicinom drugih, a i obećao je svesrdnu pomoć oko promocije. Tošina menadžerica već je dvije pjesme pustila na domaće tržište – duet s Giannom Nannini i pjesmu „Hardest thing“ , koje su vrlo brzo zaživjele u eteru na području cijele bivše države. Dolazak Andyja Wrighta u Dubrovnik dao je cijelom projektu novu dimenziju. U svakom slučaju, ponudio je Tošinoj menadžerici pomoć oko svih inozemnih kontakata koji su njemu dostupni kako bi album ipak dospio na svjetsko tržište. Taj mladi čovjek bio je izniman glazbenik i odmah na početku naše suradnje mi je bilo jasno da na isti način osjećamo glazbu i o njoj razmišljamo – kaže Wright. Osim neospornog glazbenog talenta, Toše je bio i predivna osoba, koja je plijenila svojom dobrotom. Bio je karizmatičan i siguran sam da je pred njim bila svjetska karijera. Čvrsto vjerujem da će ovaj album postići veliki uspjeh. Sve skladbe na njemu odraz su životne radosti i ne osjeća se u njima Tošin tragičan kraj. Njegov odlazak sve nas je šokirao i ostavio u nevjerici. Wright predlaže da se prvi album Toše Proeskog zove „Forever ended day“ , prema pjesmi „Forever“ koju su zajedno napisali, a i simbolično govori o danu koji je zauvijek završio, dok bi Ljiljana Petrović voljela da se zove „Hardest thing“ , po prvom singlu koji je s tog albuma pušten u javnost. No, konačnu odluku donijet će Tošina obitelj.


Album će izdavati sve diskografske kuće u Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori s kojima smo i dosad surađivali, a promociju planiramo u septembru na Gradskom stadionu u Skopju. Ujedno ćemo promovirati dokumentarni film koji smo snimali posljednje dvije godine. Bit će tu kadrova s putovanja, koncerata, intervjua, iz Lodona, Jamajke, s UNICEF-ovih akcija. Tošnih susreta s prijateljima i suradnicima. Dakle, svega po čemu bismo Tošu također željeli pamtiti. Bilo bi mi drago i da Andy bude prisutan. Konačno, već je na tom stadionu i slušao Tošu potkraj 2006., kad se zaljubio u njegov anđeoski glas.


Na žalost Toše ga je pozvao u Dubrovnik, grad koji je obožavao i za koji je naglasio da je bolji i od Monte Carla, grad koji mu je neiscrpna inspiracija. A ja ga, na žalost, nakon te velike tragedije, mogu pozvati samo u Skopje na večer koja će nas sve još jednom podsjetiti na Tošu.

Izvor: časopis "Glorija"

Trenutno najbolji makedonski internacionalac, prvoklasni nogometaš sa velikim talentom Goran Pandev je nogometna zvijezda Makedonije, čovjek sa velikim srcem, neizmjernom skromnosti, uvijek spreman pomoći, neposredan, povučen koji trenutno igra u talijanskom "Laciju". Kažu da je veća zvijezda u svijetu, nego doma u rodnoj Strumici. Pored njega, Toše i Esma Redžepova i jos nekoliko njih makedonci prepoznaju u svijetu.
"Na jednoj utakmici u dresu "Lacija", kada je postigao gol, svukao si je dres i obukao je majicu sa likom naše najvece legende Toše Proeskog, iako je znao da ćes za to biti kažnjen?


Svi smo mi svjesni kolika je zvijezda Toše bio, kako ovdje tako i u inozemstvu. Ljudi nas u svijetu prepoznaju zahvaljujući njemu. On je napravio mnogo za sve nas. Ja sam imao mogućnost da ga upoznam u Engleskoj, na utakmici makedonske reprezentacije i imam sačuvane samo najlijepse riječi za njega. Sto god rekao sada bit će malo, falit će mi riječi. A to sa dresom desilo se spontano, to je bio sretan gol, kao da mi je Bog pomogao, a ujedno između Toše i Boga sve je povezano, znam da je bilo nesto više, neka viša sila. Od tog trenutka majicu sa Tošinim likom nosim stalno ona je moja sretna amajlija.

Prije samo 2 sedmice usao je sa svojim novim singlom "The hardest thing" na 10. mjesto MTV Adria top 20. Velikim brojem glasova protekle sedmice zabilježio je veliki pomak na 3. mjesto. Međutim upornim glasovima Tošinih fanova od danas 19.07. Toše će postati novi broj 1, ispred svih internacionalnih "zvijezda" kao što su: Rihanna, Mariah Carey, Madonna, Usher, Justin, Enrique... Zato potrudimo se da Toše što duže ostane ondje gdje i pripada na broju 1. i glasajmo za njeg, glasanje je neograničeno...dakle svaki dan možete klikati onoliko puta koliko to i želite. Za Tošinu internacionalnu karijeru!!!

ADRIA TOP 20

Isto tako na MTV PURE ADRIA CHART kao new entry prošle sedmice Toše odmah zauzeo vodeću poziciju, koju je zadržao i ove sedmice.

PURE ADRIA CHART

Dani se gube....sjećanje ne.... Naivno ću da čekam dane koje nikad neće svanuti....naivno-baš onako kako mala djeca rade....

U išćekivanju na engleski album i dokumentarac

Engleski dokumentarac posvećen Toši Proeskom se uvelikopravi. Menadžerica, najveće zvijezde balkana, Ljilja Petrović u ovom periodu je na relaciji Skopje-Zagreb-Ljubljana, gdje sa svojim suradnicima radi na dokumentarnom filnu. Planovi su da se film, između ostalog prikazuje na više filmskih festivala, da bi se upoznala javnost na globalnom nivou koja ličnost je bio Toše Proeski.

Osim ovoga radi se i na engleskom albumu koji je kompletno završen i sada se samo čeka da se zakaže tačan datum kada će se pojaviti u prodaji. Ako sve bude teklo kao što treba, ovo izdanje treba da ugleda svjetlost dana početkom jeseni. Zasada pod znakom pitanja je i vrijeme izdavanje DVD-a od posljednjem koncerta Toše koji je bio na Gradskom stadionu u Skopju. Za podsjećanje, taj spektakl se desio 5. oktobra... Samo 11 dana prije tragične smrti Toše.


Određen datum za izgradnju Tošine spomen-kuće

16. oktobra, na dan kada je otišao Toše Proeski, postavit će se kamen-temeljac za njegovu spomen kuću, na historijskom lokalitetu Gumenje, u Kruševu. Spomen-kuća će se nalaziti na mjestu gdje je ova muzička legenda imala golemu želju da izgradi svoj studio.

Tvorci ovog projekta, arhitekti Deјan Sekulovski, Deјan Spasenovski i Iliјa Bozhinovski, su na relaciji Skopje-Kruševo, gdje razgledaju mjesto za urbanistički projekat, sa kojim će se omogućiti i dobivanje dozvole i dokumenti za gradnju od opštine.

U isto vrijeme, tim sačinjem od desetine stručnjaka, punom parom rade na projektu po svim fazama da bude gotov do druge polovine augusta. Završen projekt će se predati početkom septembra što će omogućiti da se postavi kamen-temeljac za spomen-kuću- kaže Dejan Sekulovski, dio tima tj. arhitekta.

„Sunčane skale“ -nagrada za životno djelo Toši Proeskom

Ruslanina posveta Toši na njenim sajtu

"To je bio moj prijatelj,covijek,kojega sam dobro znala i koji je bio blizak meni.U mojom sjecanju ostalo se puno uspomena:nase upoznanstvo na Eurosongu,putovanje do Skopja.
Tose je bio neobicajno talentiran,i taj talenat je bio od Boga. On je pjevao glasom svojoj zemlji.On se nije plasio da bude originalan i u isto vreme pravi. Nama ćeš mnogo nedostajati.
Ne tako davno Tose je zavrsio rad sa svojim novim albumom.Sada je ovaj album neprocijenljiv-u njemu su zadnje rijeci,zadnje melodije,osijecanja i utisci,zadnji ritam srca..
Nasa prijateljica Jana Rudko poletjela u Makedoniju.Ona će da polozi cvijece od svih nas.Cvijece vjecne uspomene.

Ruslana